Kanjon rijeke Krupe
Dok su prve zrake sunca brisale noć, kotači našeg kombija grabili su cestu. Nas devet odlučnih uputilo se istraživati kanjon rijeke Krupe. Krupa se nalazi na južnim obroncima Velebita i najveća je pritoka rijeke Zrmanje. Bistra je to i hladna planinska rijeka, a krasi ju 19 slapova. Zanimljivo je reći da većina svojom razvedenošću, visinom i oblikom spada među najljepše hrvatske slapove.
Kod Manastira Krupa, parkirali smo kombi i krenuli u obilazak istoimene rijeke koja se razlijevala po livadi. Iznenadili smo se koliko lijepa priroda može biti. Fotografirao sam, ali nisam uspio dočarati tu ljepotu. To se jednostavno treba doživjeti. Nakon kraće šetnje plodnom ravnicom, krenuli smo prema kanjonu slijedeći rijeku. Odmah nam se svidjelo što smo trebali prijeći rijeku preko poslaganog kamenja. Bilo je malo sklisko, ali uzbudljivo. Veći dio puta smo hodali po zelenim livadama, a manji dio smo se penjali, pa smo uživali i u planinarenju. Konačno odredište nam je bilo mjesto gdje se rijeka Krnjeza ulijeva u Krupu. Nino i Hrvoje su se odvažili i krenuli zahtjevnim putem prema Kudinom mostu. To je jedini most preko Krupe rađen od suhozida. Gledali smo ih u daljini kako hodaju po klinovima i sajlama po okomitoj stijeni, a mi ostali smo ih čekali u hladu i jeli sendviće. Kada su se vratili, Nino, Kruno i ja bacili smo se u Krupu. Bilo je to brzo i hladno kupanje. Dan je bio vruć, pa nam je to bilo pravo osvježenje. Zanimljivo je to da se većina nas nije poznavala, a toliko smo postali bliski i opušteni u jednom danu. Krenuli smo nazad. Došavši do manastira Krupa, jedan nam je ljubazni čiča ponudio da ga razgledamo. Odlično, još sadržaja za taj dan. Pokazao nam je lijepo uređeno dvorište, crkvu i rekao nešto o 700 godina dugoj povijesti manastira u kojemu se čuvaju relikvije iz tog razdoblja.
Pamtit ću taj izlet po lijepim zelenim livadama, odličnoj ekipi, dobroj zabavi. Baš smo se kliknuli :) Bilo nam je toliko dobro, da nitko nije htio ići doma. Svakako ćemo ići u istom sastavu u neku drugu avanturu :)