Duboki kanjon Cetine koji razdvaja Omišku Dinaru od Mosora i Poljičke planine, doprinosi veličanstvenosti prizora i mami na istraživanje. Nadaleko ne postoji tako mali prostor, s tako puno izazova i odredišta koja su svako za sebe jedan čudesni svijet u koji vrijedi zaviriti. Priroda je ovdje bila izdašno kreativna, pa je i povijest ovog kraja izuzetno zanimljiva. Neka ovaj izlet bude prilika, da osjetite bar djelić ogromne ljepote koja će vam se podastrijeti pred očima.
Na ovaj planinarski izlet krenuli smo iz grada Omiša, iz kojega se penje po uređenoj stazi do Fortice, utvrde nad gradom s koje se pruža neopisivo lijep pogled izbliza na Poljičku planinu.
Tvrđava fortica
Cijelu bogatu i iscrpnu povijest gusarstva zorno predočuje tvrđava Fortica, zajedno s tvrđavom Mirabela ili Peovica. Tvrđava Fortica nalazi se u prvom dijelu puta, odmah iznad grada. Za gusarenje je to bilo jako važno, jer se se s jednog mjesta moglo nadzirati veliko područje i na kopnu i na moru. Naime s kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine, na otoke Brač, Hvar i Šoltu.
U srednjem vijeku tokom XII. i XIII. stoljeća gradom su vladali knezovi Kačići koji su bili na čelu omiških gusara. Omiški gusari su vodili napade na papinske galije i trgovačke brodove moćne Venecije, Dubrovnika, Kotora, Splita,... Sve su to bili povodi za učestale ratove te sklapanje sporazuma, koji su često završavali plaćanjem danka Omišanima za mirnu plovidbu. Medutim, svaki mir s omiškim gusarima bio je kratka vijeka pa su se protiv njih povela i dva križarska rata. Prvi rat, koji je završio pobjedom gusara, poveo je papa Honorije III. 1221. godine radi napada na križare koji su plovili prema Palestini. Drugi križarski rat, koji Omišani gube, poveli su Mlečani 1286. i 1287. godine, a označio je svojevrsan kraj moći knezova Kačica i njihove vladavine u gradu Omišu.
Omiške strijele
Omiški gusari su koristili brodove na vesla, omiške strijele, odličnih karakteristika. Jedna od najvažnijih karakteristika omiških strijela, je bila plitki gaz koji im je omogućavao brzu pokretljivost, a isto tako i učinkovito povlačenje u korito rijeke Cetine, u slučaju opasnosti.
